Za mnoge stvari  imamo običaj da kažemo da su tu forme radi, tj. da  postoje ali da suština, poruka ili sadržaj takvih stvari  se gotovo nigdje ne spominju ili realizuju. Takav je izgleda slučaj i sa zakonom o radu i pravima radnika. Iako isti nisam pročitala, vjerujem  da postoji dio koji se odnosi na određivanje i poštovanje  radnog vremena i potreba radnika. Ovaj primjer koju ću da navedem govori  o nepoštivanju prava radnika i gotovo izrabljivačkom odnosu prema radnicima ali i o stanju pojedinca unutar jednog ,,demokratskog” društva kao što je naše.

Naime, neki dan sam odlučila pozvati na kafu  prijatelja koga dugo nisam vidjela. Rekao je da će se rado odazvati pozivu i da bismo se mogli vidjeti nakon što on dođe s posla. Radio je  prvu smjenu koja inače traje od 7.00  ̶  17.00 časova  u jednoj privatnoj firmi u čijem opisu rada se navodi sljedeće:

,,izvođenje radova iz oblasti niskogradnje i hidrogradnje, autoprevozničke usluge gabaritnih i vangabaritnih tereta, kao i radovi iz oblasti rudarstva – istražni radovi i površinska eksploatacija mineralnih sirovina”.

Nenavođenje izvora sa kojeg sam preuzela opis posla predstavlja plagijat ali ako bih  ga navela  jasno bi se  vidjelo o kojoj firmi riječ, što mi nije cilj.  Pošto sam se obradovala  susretu, nestrpljivo sam počela da odbrojavam sate i da se polako pripremam za susret  koji je bio zakazan u 20 časova. U 19č drug  me je pozvao rekavši da ne može doći jer, naime, mora da radi do 23č. Nije mi bilo ništa jasno, te sam pitala druga koju smjenu on uopšte  radi, na što mi je on odgovorio  da radi i prvu i drugu i malo treću. Ostala sam bez teksta, a osjećaji bijesa, tuge i ljutnje  su se tako brzo preplitali u meni da drugu nisam bila u stanju  da kažem  ništa utješno, ako je u tom trenutku i postojalo nešto takvo. Povišenim tonom  sam počela da govorim o (ne)moralu njegovog poslovođe koji je samovoljno određivao nepodnošljivo radno vrijeme. Razgovor sam, usred afekta, ubrzo završila. Ostala sam da se borim sa mnogim pitanjima koja su navirala i na koja nisam mogla pronaći odgovore. I dok su se u meni borili razum, zbilja i uobrazilja moj  drug je radio tri smjene, boreći se za svoju egzistenciju i nadao se nečemu boljem. Da, nečemu boljem…

Danas radim prvu, drugu i dio treće smjene.