U novembru 2012. godine moj pas i ja smo napravili prekršaj za koji sam bespogovorno platio kaznu tri dana nakon izricanja prekršajnog naloga. U petak, 5. aprila 2013. godine, otišao sam da registrujem auto u Banjalučkom MUP-u, u više navrata, budući da je bila velika gužva. Konačno sam stigao na red oko 19 i 30. Odmah mi je saopšteno da ne mogu registrovati auto (iako sam obavio tehnički pregled i platio sve naknade, poreze, takse i osiguranje) jer imam neplaćenu kaznu. Rekao sam da sam kaznu platio 6. novembra 2012. godine. Gospođa je bila neumoljiva i uputila me da odnesem uplatnicu o plaćenoj kazni u policijsku stanicu koja mi je izrekla kaznu da oni unesu podatak da je kazna plaćena. Ujutro 6. aprila otišao sam u policijsku stanicu, gdje sam dobio uputu da oni to ne mogu uraditi, nego da odem ponovo u „CIPS“ sa uplatnicom o plaćenoj kazni. To sam i uradio ali su, sad više njih, bili neumoljivi, rekavši da im uplatnica ništa ne vrijedi i da se to može uraditi samo u policijskoj stanici. To je bilo previše i podigao sam ton i rekao da ću se žaliti i iznijeti sve ovo u javnost.

Znam da službenici koji rade na registraciji vozila nisu napisali kontraverzni član Zakona o prekršajima RS koji de facto oduzima građanska prava građanima koji nisu platili neku kaznu ili kojima, zbog nesavjesnog i nestručnog rada nekog službenika, plaćanje kazne nije uvedeno u evidenciju pa im se zbog toga oduzimaju građanska prava. Službenici samo sprovode taj član i, na žalost, trpe posljedice našeg maltretiranja jer negodujemo i dižemo glas pred njima. Žao mi je što sam pred tim službenicima negodovao zbog svoje nevolje jer su se osjećali prozvanim, a bili su, jednako kao i ja, najmanje krivi. Iako sam potpuno ispoštovao zakon, na mene se i dalje primjenjivao član 80. kao da nisam.

Neko bi morao biti odgovoran za ovo sistemsko psihičko maltretiranje i nasilje nad ljudima. Naprosto je neprihvatljivo da običan čovjek uvijek mora da trpi posljedice nesavjesnog rada službenih lica koja unose plaćene kazne u evidenciju. Jednako je neprihvatljivo da radnici koji produžuju vozačke dozvole treba da sprovode zakon o prekršajima, umjesto da građanima pomažu u nošenju s birokratskim iznurivanjem kod produžetka registracije. U drugim zemljama to traje pet minuta preko interneta i potvrda o registraciji vam se dostavlja poštom.

Naravno, posebno je upitno koliko je član 80. Zakona o prekršajima RS ustavan i demokratski. Njegov sadržaj neodoljivo podsjeća na ucjenu i iznudu – samo što to u ovom slučaju ne rade razbojnici nego službenici, „u skladu sa zakonom“. A kad država nema povjerenja u vlastito pravosuđe i ne želi da naplaćuje svoja potraživanja na način i prema propisima na osnovu kojih svi ostali u toj državi naplaćuju svoja potraživanja, onda se takva država, odnosno uprava, vidjeli smo, ne ponaša ništa bolje od običnog razbojnika.

 

Birokratsko nasilje u toku produžetka registracije vozila