Formalno. Obična riječ. Kažu, došla nam iz latinskog; a u latinski je došla možda čak i od nas. Njeno značenje mi je na momenat jasno, pa mi onda izmiče, da bi mi opet jasno ukazalo na našu stvarnost, odnosno na ono što možda treba mijenjati u našoj sredini.

Naime, riječ formalno nekad koristimo u značenju zvanično ili službeno. Na primjer, „formalan protest“. Neformalno, u tom kontekstu, naravno, znači neslužbeno. Pored toga, formalno nekad koristimo i u značenju u obliku, odnosno onda kada želimo da naglasimo da oblik ili izgled neke stvari ili pojave dijelom čini, čuva, objašnjava, osvjetljava ili omogućava njegovu sadržinu.

Međutim, ima još puno drugih upotreba i izvedenica ove riječi.

U osnovi priloga formalno je riječ forma. Forma znači oblik ili lik, odnosno izgled. U tom prvom značenju i izvedeni prilog formalno može da znači i u obliku, površinski, ili čak površno.

Imenica forma je i fizičko pa i duhovno stanje – kao na primjer, „u formi sam“. Glagol formirati znači oblikovati, a oformiti često i osnovati.

Imenica formula je recept, a imenica formular znači obrazac za popunjavanje nekim sadržajem. Format opet znači veličinu (i oblik) često izraženu nekom mjernom jedinicom.

U društvenom životu, forma nekad ima značenje i norme, tj. propisa. Tu pridjev formalan znači propisan nekim aktom ili pravilnikom.

Osoblje nekih firmi, a i pojedini državni službenici, vojnici i policajci, na primjer, nose propisanu odjeću – uniformu. Uniforma je, dakle, odjeća propisana zakonom ili nekim drugim propisom, te ovdje formalan znači propisan. Pošto osobe koje nose propisanu odjeću obično obavljaju i neku službu, onda odjeća nije samo propisana, tj. formalna, nego i službena. Ako je neko služben, onda on ima i neko zvanje ili može da izda neko zvanje, pa je on i zvaničan.

S druge strane, policija ponekad neke ljude udalji iz službenih prostorija, pošto nisu bili propisno odjeveni (nisu imali zakonom propisanu odjeću na sebi). Pored toga, ponekad postoje i nepisana pravila o odijevanju, te je propisana odjeća tako i propisna zvanicama u odgovarajućim prilikama: bijela haljina, crna odjeća, muško odijelo, patike ili kupaći kostim. Ponekad, stoga, formalan znači i propisan, to jest primjeren ili odgovarajući.

Formalan je, dakle, tako dobio značenja propisan, služben i zvaničan.

Uniforma je i odjeća koja je ista kod svih – jedan lik, pa uniforman znači i jednolik. Formalisti su osobe koji obraćaju više pažnje na formu nego na sadržaj, a formalizam je posljedica ponašanja takvih osoba, ili pristup u filozofiji i umjetnosti gdje se forma naglašava.

Formalizovati ne znači, doduše, ponašati se kao formalista, nego staviti neki sadržaj u običajni ili službeni oblik primjeren nekoj specifičnoj društvenoj potrebi ili normi. Na primjer, možemo formalizovati neki prijedlog ili program, a može se formalizovati i nečije prisustvo u nekoj ustanovi, ili veza dvoje ljudi.

Formalan može da znači i proceduralan, na primjer, kad kažemo, „Molba mi je odbijena iz formalnih razloga“.

Pošto je prethodno značenje dvosmisleno, ono me podsjeća na jedno zanimljivo značenje priloga formalno, koje se kod nas veoma često upotrebljava.

Naime, suština je bez forme gotovo nemoguća, ali je forma, čini se, itekako moguća bez suštine. Stoga se kod nas prilog formalno često koristi u značenju forme radi, pro forme, reda radi, kaobajagi, što opet implicira, da je to što označavamo sa formalno ujedno i besmisleno, besadržajno, beskorisno, nebitno, bez funkcije, bez smisla, bez značenja, lažno, kao imitacija, simulacija, samo naizgled.

Primjera je puno. „To samo formalno tu stoji, ne koristi se.“ „Oni su samo formalno objavili konkurs.“ „Uradi to formalno.“ „Napravili su to samo pro forme.“ Uradili su to iz „formalnih razloga“. „Moramo to formalno uraditi.“ „Samo su formalno ispunili naše zahtjeve.“ „Ma to je samo formalno.“ „To su samo formalnosti.“ „Da obavimo i te formalnosti.“ „To je forme radi.“ „Bitno je da ja to formalno završim.“ „Moram da imam formalnu potvrdu.“

Ništa čudno u takvom značenju, jezik nam naprosto omogućava da i tako nešto možemo izraziti.

Ipak, raditi nešto samo naizgled, može biti i jadno i tužno, a ponekad i smiješno. To je kao kad držiš govor u kom ništa ne kažeš; kao kad odeš na skijanje tamo gdje uopšte ne skijaš; kao kad ideš na posao na kom jedva čekaš da ništa ne radiš; kao kad ideš u crkvu da ne moliš; kao kad ideš u školu, a ništa ne saznaš. I uglavnom se osjećaš prazno.

A. 

Formalno